U organizaciji Otvorenog mora na 31. Zagrebačkom sajmu nautike održana je panel rasprava na temu "Edukacija skipera i sigurnost plovidbe", a koju je začinilo pet morskih vukova: Ivan Karin, direktor sektora sigurnosti plovidbe Plovputa, Đek Šurija, osnivač i vlasnik Premium Yacht Insurance, Ratko Božić, direktor SSM-a i Brodskog upravljanja, Alen Rukavina, lučki kapetan u Zadru te Mirko Ukas, voditelj tehničke službe ACI Saila.
Skup je otvorio direktor Slobodne Dalmacije Vinko Ursić Glavanović.
- Tema edukacije je uvijek aktualna u svim segmentima društva, ali nigdje kao u nautici nije zamjetan toliko širok raspon zakona, pravilnika, obveza i odgovornosti. U pomorskome prometu svi su jednaki, od ribolovaca u pasari od četiri metra do zapovjednika kruzera. Usklađivanje svih kategorija moreplovaca koji trebaju funkcionirati na istim plovnim putovima je iznimno kompleksan zadatak, a zadatak današnjih panelista je ispričati svoje viđenje trenutnog stanja u edukaciji skipera, ukazati na njegove slabe točke te predložiti izmjene u sustavu obrazovanja za voditelja brodice. To je preduvjet da bismo i domaćim i stranim nautičarima osigurali uživanje u plovidbi najljepšim morem na svijetu - kazao je u uvodu Ursić Glavanović, prepustivši voditeljsku palicu Jadranu Kaporu, moderatoru panel rasprave. A on, pak, u više od sat vremena paneliste nije štedio pitanjima...
Raspravu su tako otvorili Ratko Božić, vlasnik Brodskog upravljanja, priznatog učilišta za pomorce, te lučki kapetan Alen Rukavina koji su komentirali trenutnu situaciju s izdavanjem skiperskih dozvola u Hrvatskoj.
- Godišnje na razini Hrvatske Lučke kapetanije izdaju oko 20 tisuća dozvola za upravljanje brodicama a najveći broj se odnosi na manje brodove. Prema Pravilniku o brodicama, čamcima i jahtama kandidat se za voditelja brodice B kategorije sam priprema za ispit, dakle nema ni teorijskog ni praktičnog dijela nastave. S druge strane, mi priznajemo strane dozvole za upravljanje brodicama i jahtama pa je tijekom nautičke sezone na Jadranu ogroman broj plovila - pojasnio je Rukavina.
Prema riječima Ratka Božića, za voditelja najpopularnije i najbrojnije kategorije - brodice ili jahte za osobne potrebe do 30 bruto tona, trebalo bi se uvesti dodatna praktična i teorijska edukacija koja bi prethodila ispitu.
- Da bih mogao objektivno odgovoriti na pitanje, volio bih znati statističke podatke o mogućim nesrećama na moru u zadnjih nekoliko godina. Generalno smatram da bi trebala biti bar jednodnevna obuka za voditelje B kategorije, a ne samo ispit - kazao je Božić.
Đek Šurija, sudski vještak za plovila i vlasnik tvrtke Yacht-Pool, educiranost naših skipera ocijenio je prilično niskom ocjenom.
- U tolikoj mjeri ima neznanja i lošeg postupanja da su dobro obučeni i odgovorni skiperi teško vidljivi, a to je na moru lako uočljivo. Apsolutno sam za to da se uvede dodatna praktična nastava za buduće skipere. Naime, to je jedan od najvažnijih zadataka koji bi pomogao poboljšanju stanja. Ljudi pročitaju nešto teorije, polože ispit i dobiju dozvolu a da brod nisu vidjeli. Ne znaju uploviti na vez, usidriti se, koristiti ploter, pravilno pristati..., ali punopravno su u morskom prometu - ustvrdio je Šurija, ističući pritom kako u Europi ima sjajnih primjera edukacije budućih skipera i vlasnika brodica.
– Nijemci i Austrijanci primjerice imaju organiziranu nastavu od 60 sati teorije, što traje barem tri mjeseca, a potom i 35 sati praktične obuke na plovilima. Tu uče sve što trebaju znati, od vezivanja čvorova, pristajanja na vez, isplovljavanja, korištenja brodske elektronike, sigurnosnih protokola i sustava, osnova održavanja motora... Da bi samostalno vodili brod moraju prethodno iza sebe imati 1000 milja plovidbe kao član posade. Mislim da bi trebali dijelom kopirati taj njihov pristup jer se pokazao kao vrlo uspješan po pitanju sigurnosti plovidbe - zaključio je Šurija.
S druge strane Ratko Božić istaknuo je primjer Velike Britanije.
- Broj nesreća i mogućih nesreća kod nas, a uzimajući u obzir broj plovila te isplova i uplova je dobar. Međutim, da bi bio još bolji bilo bi potrebno formirati stručno tijelo pri Ministarstvu mora koje bi svaku nesreću ili moguću nesreću pažljivo analiziralo – ne s aspekta kaznenog djela ili prekršaja, jer to rade drugi organi, već s aspekta preporuke gdje se i zašto pogriješilo pa da se onda kao uputa prosljeđuje trening centrima gdje je potrebno pojačati obuku. Nešto tako organizirano imaju Velika Britanija i SAD. Velika Britanija, naime, ima tijelo MAIB koje analizira uzroke nesreća i daje preporuke s aspekta struke, i upravo bi te analize bile ključne za pravilnu obuku voditelja ili yacht mastera, a naravno i ispitnih komisija - ustvrdio je Božić.
Mirko Ukas iz ACI Saila, vrsni jedriličar i prvak Hrvatske u IOM klasi, odgovarao je na pitanja vezana uz jedriličarske klubove i njihovu ulogu u šitrenju mornarskih vještina.
- Prije sam bio nekih osam godina u charter biznisu i dobro znam sve nedostatke u edukaciji ljudi koji na more dolaze bez prethodnog predzanja. Iskreno, i ja sam na moru primjetio da su strani skiperi realno puno bolje obučeni od naših,a a to se vidi i po ponašanju. Upravo bi zato jedriličarski klubovi i jedrenje, kao specifičan sport u koji se kreće od malih nogu, mogli biti inkubator budućih skipera i uopće ljudi koji rade u nautici. Naša snaga je što imamo sjajne klubove od sjevera do juga Hrvatske i vjerujem da bi svi oni mogli biti trening centri za buduće skipere. Naime, svi naši bivši jedriličari koji su prošli škole jedrenje i pritom proveli dio života na moru pokazali su se kao sjajni skiperi - kazao je Ukas.
S obzirom na ogroman broj plovila koji prodefilira našom stranom Jadrana tijekom nekoliko mjeseci nautičke sezone, panelisti su se složili kako je broj zabilježenih nesreća na moru, pogotovo onih s fatalnim ishodima po ljude i okoliš, za sada još uvijek - neznatan. Osim sreće, najzaslužniji za to, kako su istaknuli, jest Plovput! O sigurnosti na Jadranu tako je govorio Ivan Karin, direktor sigurnosti plovidbe ove splitske tvrtke.
- U našem vlasništvu je više od 800 obalnih svjetala, signalnih oznaka, plutača i drugih upozoravajućih sustava u Jadranu, s tim da brojka stalno raste. Također, brinemo o njih još 450 koji su u vlasništvu luka, marina, lučica i lučkih uprava diljem obale. Od objekata u našem djelokrugu najvažniji su veliki svjetionici. Ima ih 50 i svi su svrstani u prvu kategoriju po značenju za sigurnost plovidbe, što u praksi znači da se svaki njihov kvar mora otkloniti u roku od 24 sata - kazao je Karin.
Prema njegovim riječima, eksplozija nautičkog turizma u posljednjih petnaestak godina sasvim sigurno odrazila se i na sigurnost plovidbe domaćim akvatorijem.
– Iako nemam cjeloviti uvid, to je moja procjena. Ti efekti rasta nautičkog turizma posredno se odražavaju na našu aktivnost. Preko analiza stanja lučkih kapetanija, odnosno njihovih naputaka gdje locirati nove objekte pomorske signalizacije kako bi se sigurnost prometa povećala. Na temelju tih podataka mi izrađujemo plan gradnje u idućoj godini koji se dostavlja Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture na odobrenje, a onda po njemu gradimo i održavamo predviđene objekte. Svi smo uvezani u tom lancu i svatko ima svoju ulogu - zaključio je Karin.
Zanimljiva rasprava okončana je pitanjima iz publike: od toga mogu li Kapetanije brže i bolje reagirati na neprilična ponašanja na moru, a kakvih je sve više ekspanzijom nautičkog turizma, zatim upotrebe dronova u tu svrhu i modernizacije flote, do podrške jedriličarskim klubovima u edukaciji budućih skipera. Čuli smo i nekoliko konkretnih zamjerki aktualnom načinu edukacije skipera. Vicko Ozretić, čelnik Udruge hrvatskih skipera i članova posade (CROSCA), tako je još jednom upozorio na problem s brevetima.
- Kada govorimo o velikim brodovima, naši breveti ne zadovojavaju, nisu sukladni STWC standradima i time nisu priznati vani na tržištu. Time ni naši skiperi nisu konkurentni vani jer se ne mogu s tim brevetima ukrcavati na ‘ozbiljne‘, velike brodove. Naravno da je to problem ako se želite razvijati u karijeri i napredovati - poručio je na kraju.