StoryEditor

priče iz muzejaPrisjećamo se bitke iz 1866. koja je odredila budućnost Dalmacije: mornarsko plava boja još se uvijek naziva po legendarnom admiralu

Piše Damir Višić
14. svibnja 2021. - 07:55
Ulje na platnu Talijanska flota razara Vis slikara Vinka Foretića iz 1953. godineBožidar Vukičević/Cropix

Svjesni kako otok Vis ima nezamjenjivu stratešku važnost, nazivajući ga i Jadranskim Gibraltarom, Talijani su uputili flotu od 38 ratnih brodova 18. srpnja 1866. godine i započeli napad na otok Vis, ali se nisu uspjeli iskrcati na obalu. Dva dana kasnije u pomoć Visu pristigla je habsburška flota, na čelu koje je bio tada kontraadmiral Tegetthoff koji je nakon ove pobjede unaprijeđen u čin viceadmirala. Ishod ove bitke odredio je budućnost Dalmacije i odgodio talijansku okupaciju Istre i Dalmacije za sljedećih niz desetljeća.

Avers i revers

Povodom obilježavanja stote obljetnice Viške bitke izrađena je brončana spomen-medalja promjera pet centimetara, rad hrvatskog kipara i medaljera Ivana Jegera (1911.-1973.). Nije poznato koliko je točno primjeraka iskovano, ali tri takva u svom fundusu čuva Hrvatski pomorski muzej Split, jedan u stalnom postavu i dva primjerka u muzejskoj čuvaonici.

Na aversu je portret admirala Tegetthoffa, sa strane inicijali autora medalje, a na obrubu natpis Admiral Wilhelm Tegetthoff 1866.-1966. Portret na reversu prikazuje Hvaranina Nikolu Karkovića, a uz obrub stoji natpis Nikola Karković – Junak Viške bitke, pa je se uz službeni naziv često spominje i kao Medalja Karković.

image
Na aversu je portret Wilhelma von Tegetthoffa, a na reversu Hvaranina Nikole Karkovića, junaka bitke

Wilhelm von Tegetthoff rođen je 23. prosinca 1827. u Mariboru, a u dobi od 43 godine, 7. travnja 1871. godine, iznenada je u Beču preminuo od upale pluća. Pokopan je na groblju St. Leonhard u Grazu. Nakon završene Pomorske akademije u Veneciji služio je na brodovima austrijske mornarice, da bi nakon Austro-Ugarske nagodbe napredovao do položaja zapovjednika mornaričkog odsjeka u ministarstvu rata.

Smatran je jednim od najistaknutijih zapovjednika XIX. stoljeća i po njemu su nazvani pojedini brodovi mornarice, kao i cijele klase brodova u Monarhiji. Cijenjen je bio i u domaćem puku, a brojni Hrvati sudionici Viške bitke po povratku u svoja mjesta dobili su nadimak Tegetov. Neki tragovi njegove popularnosti ostali su i do danas. Naime, za mornarsko plavu boju, modru boju kakva se nosila u mornarici, još uvijek se može čuti izraz skovan prema njegovu prezimenu, teget plava.

Opjevani čin

O Nikoli Karkoviću, a po porodičnom nadimku ili po domaću Mikotu Trantinu, u javnosti se i ne zna mnogo. Rođen je u Hvaru 3. kolovoza 1838. Unovačen je u austrijsku ratnu mornaricu te je služio u sanitetu i na brodovima, a u Viškoj bitki bio u službi kormilara III. razreda na oklopnjači Erzherzog Ferdinand Max, zastavnom brodu kontraadmirala.

Junakom je proglašen nakon što je s talijanskog broda Palestro oteo koplje sa zastavom, a za taj pothvat 18. kolovoza u Beču predstavljen je caru Franji Josipu koji ga je tada odlikovao Velikom zlatnom kolajnom za hrabrost i promaknuo u podčasnika.

image
Dio sidrenog lanca s Tegetthoffovog broda Erzherzog Ferdinad Max
 

Sam čin je opjevan u više pjesama i ovjekovječen na nizu umjetničkih djela, a u jednom pismu iz 1891. Karković to opisuje ovako:

„…Prvi put smo udrili provom našega broda u krmu neprijateljske oklopnjače imenom Palestro bez velike škode. Drugi put prikazala se je sprida, a mi smo udrili jače u istu krmu i pucala su na nj dva naša topa, koja bihu u torijunu na provi. U to doba moja je služba bila na krmi. Videći, da se zastava Palestra dosiže do prove našega broda, potrkao sam i ja i još ajutant amiralja imenom barun Minutillo, ali ja sam je ugrabio. Uto doba isti ajutant odeći na krmu ostade ranjen i još kapetan de talio i jedan kormilar, a jedan skrivan mrtav. U kratko vrijeme isti se Palestro odaleči bez zastave. Dočeka ga jedna naša oklopnjača i s jedne strane opali sve topove na nj. Nakon malo vrimena vidismo, da je uhvatila oganj i nakon ure izgori…“

Dio koplja u fundusu

Godine 1869. nastanio se u Splitu i radio kao lučki pilot, a od 1880. taj posao radi u Trstu. Prema jednom računu sačuvanom u Nadbiskupskom arhivu u Splitu vidljivo je kako je za boravka u Splitu popravljao i obnavljao makete u svetištu Gospe od Pojišana. Umro je u Trstu 7. rujna 1918., gdje je i pokopan. Posmrtni ostaci, u pratnji njegove kćeri Nikoline, koja je tada imala 96 godina, premješteni su u Hvar 1976. godine.

Zastava i zastavno koplje s broda Palestro su izrezani i razdijeljeni diljem Monarhije. Jedan dio tog zastavnog koplja čuva se i u fundusu Hrvatskog pomorskog muzeja Split.

image
Ljubomir Radić, ravnatelj HPMS-a, ispred izložaka vezanih za Visku bitku
image
Ulje na platnu Viški boj slikara A. Ziegera iz druge polovice 19. stoljeća
image
Nikola Karković
22. lipanj 2021 21:39