U Puntu na obali živjeli su ribar Josip i njegova žena Marija. Ako je netko znao uloviti ribu, onda je to bio Josip. Dok je vani puhala prva marčana bura, Josip i Marija sjedili su uz ognjišće i razgovarali. Marija je plela kalcete, a Josip je pripremao hinac od smokvinog drva.
– Marija moja, brzo će blagdan svetog Osipa. Moram završiti ovaj hinac. Znaš i sama kako se na Puntu reče: Sveti Osip, najviše sip. Dragi Bog nam je podaril predivnu Puntarsku dragu, u kojoj se mrijeste sipe. Samo da ova bura kala i pred blagdan ću poć na hinca lovit sipe.
– Osipe moj, lipi ti je taj hinac, izgleda kao prava sipa, sigurno će se na njega hitat sipe.
– Da, da, Marija moja, samo da susjed Jakov bude od volje da sa mnom gre na more. Znadeš, netko mora i veslat! Pokušao sam Jakova nauč...