Lijevo, desno, nigdje moga stava: SDP je odavno izdao lijevu ideju, a HDZ usvojio neke od klasičnih lijevih politika

stdClass Object ( [id] => 1380393 [title] => Lijevo, desno, nigdje moga stava: SDP je odavno izdao lijevu ideju, a HDZ usvojio neke od klasičnih lijevih politika [alias] => lijevo-desno-nigdje-moga-stava-sdp-je-odavno-izdao-lijevu-ideju-a-hdz-usvojio-neke-od-klasicnih-lijevih-politika [catid] => 506 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Kažu da podjela na političku ljevicu i političku desnicu više ne vrijedi, da je to relikt prošlosti. Vele da živimo u post-ideološkom vremenu, u kojem su granice između političkih polova izbrisane, ne samo u Hrvatskoj, nego i u čitavoj Europi. Čak i ozbiljni ljudi tvrde da se današnji svijet više ne može objasniti pojmovima "lijevo" i "desno".

Odmah da kažemo: ništa od toga nije netočno, ali nije ni dokraja točno. U ovom tekstu pokušat ćemo pokazati da navedene teze ne vrijede za čitav politički spektar, već samo za onaj "glavni dio" između lijevog i desnog centra – od socijaldemokrata do demokršćana - koji tradicionalno ima najviše glasača.

U principu, generalno govoreći, kada netko kaže da više ne postoji podjela na ljevicu i desnicu, jedino u što možemo biti sigurni jest da taj koji je to rekao nije ljevičar. Ne mora nužno biti desničar, ali ljevičar nije. Jer povijesna i jedina autentična ljevica, ona koja se napaja naukom Karla Marxa, određena je svojim odnosom prema klasnom problemu i pitanju vlasništva nad sredstvima za proizvodnju – smatrajući da ono treba biti društveno, a ne privatno – te se u neizbježnom sukobu između rada i kapitala stavlja na stranu rada i radnika. Takva ljevica danas je bitno slabija nego u 20. stoljeću, ali nije nestala.

Kako god, pokušaji da se ljude uvjeri kako podjela na ljevicu i desnicu više ne postoji traje već trideset godina, još od pada Berlinskog zida i sloma socijalizma u Europi. Sjetimo se, početkom 90-ih, kada je Hrvatska izvojevala samostalnost, pojedini su desničarski intelektualci čak pisali da je klasno pitanje sada "passé", odnosno da je "zauvijek riješeno", jer da ne može biti prijepora između hrvatskih kapitalista i hrvatskih radnika, budući da su i jedni i drugi Hrvati.

Dakako, to brkanje klasnog i nacionalnog – po kojem rješenjem nacionalnog pitanja automatski nastupa i ekonomska harmonija između različitih društvenih klasa i slojeva – notorni je nonsens, jer klasno pitanje može biti riješeno samo u besklasnom društvu, odnosno u komunističkom društvu, a takvo je društvo dosad postojalo samo u prvobitnoj zajednici, dakle u vrlo primitivnim uvjetima. A hoće li ljudski rod uspjeti ostvariti takvo besklasno društvo i u budućnosti, ovisit će o općoj razini ljudske svijesti – sadašnja razina je preniska za takav društveni pothvat. Na sadašnjoj razini svijesti ne možemo bolje od klasnog društva. Ergo, od kapitalizma.

Totalni košmar

U novije vrijeme svjedočimo drugoj vrsti političke prijevare, po kojoj je podjela na ljevicu i desnicu ustupila mjesto podjeli na suvereniste i globaliste. Međutim, sa stajališta radnih ljudi to je lažna podjela, jer i jedno i drugo su kapitalisti. Za interese ljudi koji žive od svoga rada potpuno je nebitno eksploatira li ih (prisvajanjem viška njihova rada) domaći ili strani kapitalist. Domaći kapital nije ništa humaniji ni socijalniji od stranog.

Štoviše, prema tradicionalnom godišnjem istraživanju portala MojPosao, već 14 godina zaredom najpoželjniji poslodavac u Hrvatskoj je njemačka tvrtka dm-drogerie markt. Zadnjih godina na drugom mjestu nalazi se trgovački lanac Lidl Hrvatska, dio njemačke grupacije Schwarz, a tek na trećem mjestu nalazimo prvog hrvatskog poslodavca – Rimac Grupu. Četvrti je njemački lanac drogerija Müller trgovina...

Kao što smo napomenuli u uvodu ovog teksta, sve to ne znači da je teza o zastarjelosti podjele na ljevicu i desnicu netočna i pogrešna. Nedavna analiza tjednika Globus na temu sličnosti i razlika između HDZ-a i SDP-a pokazala je da i neki od vodećih hrvatskih intelektualaca u određenom stupnju podržavaju tu tezu. Tako je filozof dr. Pavel Gregorić primijetio da "kod nas ne postoji nikakva razlika između ljevice i desnice u pitanju ekonomije", dok je povjesničar dr. Hrvoje Klasić čak ustvrdio da je "negdje HDZ postao ljeviji od SDP-a, a SDP desniji od HDZ-a", s čime se složio i fizičar i bivši HSP-ov saborski zastupnik dr. Tonči Tadić:

"Imamo totalni košmar: HDZ, koji bi se po definiciji trebao baviti kapitalom, više se bavi pomaganjem socijalnim kategorijama, a ljevica, koja bi se trebala baviti prije svega radništvom i sirotinjom, fokusirana je na ekologiju i rodnu ravnopravnost", rekao je dr. Tadić.

---

---
---

---

Nadrealna situacija

Citirane izjave Klasića i Tadića oslikavaju politički paradoks da su se razlike između dviju najvećih hrvatskih stranaka ne samo izgubile, nego ponekad izgleda kao da su te stranke zamijenile mjesta. Međutim, to ne znači da podjela na ljevicu i desnicu više ne postoji, nego znači da je SDP (odavno) izdao lijevu ideju, dok je HDZ pragmatično usvojio neke od klasičnih lijevih politika. Istina je da je SDP, kada je bio na vlasti, dvaput mijenjao Zakon o radu, ali ne u korist rada i radnika, već oba puta u korist kapitala, o čemu svjedoči upravo spomenuti dr. Tadić:

"SDP, kad dođe na vlast, nagazi sindikate i radnička prava. Sjećam se kad je 2003. Račanova vlada dala u proceduru novi zakon o radu koji nije bio socijaldemokratski, nego liberalan i rezao je radnička prava. Amandmane u ime pet sindikalnih središnjica dajem ja u ime kluba HSP-a. To je totalno nadrealna situacija. Sindikati se nisu imali kome drugo obratiti nego krajnjoj desnici da promovira njihove amandmane...", kaže bivši zastupnik HSP-a.

Ta "totalno nadrealna situacija", kako se izrazio Tadić, jednako je nadrealna i u ostatku Europe, što je posljedica povijesnog pomaka socijaldemokracije udesno, prema neoliberalnom kapitalizmu, do čega je došlo 90-ih godina prošlog stoljeća s doktrinom tzv. Trećeg puta, koju je u europsku politiku uveo tadašnji britanski laburistički premijer Tony Blair, a potom je prigrlili i ostali europski socijaldemokrati, uključujući i SDP.

Upravo je taj pomak lijevog centra prema desnom centru poništio razlike koje su dotad postojale između socijaldemokracije i demokršćanstva. Socijaldemokratska ljevica time je izgubila svoj tradicionalni habitus borbe za radnička prava i pretvorila se u politički privjesak neoliberalnog kapitalizma, nesposobna da se izbori za poboljšanje egzistencijalnog položaja ljudi koji žive od svog rada.

Europski socijaldemokrati u svoju će obranu reći kako danas više nema klasične radničke klase, jer je deindustrijalizacijom Europe znatno smanjen broj tvorničkih radnika. To je točno, ali i dalje većinu stanovništva čine ljudi koji žive od svog rada (a ne od rentijerstva, financijskih špekulacija itd.). Ako je proletarijat oslabio, ojačao je prekarijat, tako da i dalje postoji potreba za snažnom lijevom političkom opcijom.

Čovjek i poslodavac

Govoreći otvoreno, socijaldemokratska ljevica postala je pseudo ljevica ili "woke" ljevica, koja se sada uglavnom bavi pitanjima identiteta (rodnog, seksualnog...), ljudskih prava i ekologije. Jasno da te stvari nisu nevažne, ali osnovni zadaci ljevice su izgradnja pravednog i socijalno osjetljivog društva, smanjenje društvenih nejednakosti i osiguravanje dostojanstvenog života za radnu većinu. Drugim riječima, ljevica mora osporiti kapitalistički status quo, a ne ugraditi se u njega.

Taj primarni zadatak ljevice na našim je prostorima možda najjezgrovitije opisao Miroslav Krleža u eseju "Amsterdamske varijacije", objavljenom u drugom broju njegova časopisa "Danas" iz 1934. godine:

"Živimo pod prokletim i teškim teretom starinskih šema, otrcanih predodžbi, krivotvorenih slika o stvarnosti, i teško je probiti se (...) do neposredne i jasne istine da bi čovjek zapravo trebao biti čovjeku čovjek, a ne poslodavac, i da je ljudsko izravnanje tog nedostojnog odnosa prvi preduvjet svakog daljnjeg ljudskog razvoja i napretka."

Stvar je zapravo beskrajno jednostavna: ljevica je ili antikapitalistička, ili nije ljevica. Kapitalistička ljevica – a to je socijaldemokracija, u određenoj mjeri i tzv. zelena ljevica – jest oksimoron. Ljevičari koji se zalažu za kapitalizam ili ga barem ne osporavaju – smatrajući da ga se može "popraviti", odnosno "izboksati" malo povoljnije uvjete za ljude koji žive od svog rada – mogu se usporediti s navijačima Hajduka koji se slažu da Dinamo svake godine bude prvak Hrvatske, ali navijaju da razlika između Dinama i Hajduka ne bude prevelika. Budući da takvi navijači Hajduka u stvarnosti ne postoje, na isti način ne postoji ni kapitalistička ljevica.

Naime, formalno postoji, ali takva ljevica nema ništa zajedničko s povijesnom ljevicom i samo joj bezrazložno krade ime i stvara zabunu među građanstvom.

Diktatura kapitala

U tom smislu, kao što je ovih dana ustvrdio filozof i politički analitičar dr. Žarko Puhovski, jedina lijeva stranka u Hrvatskoj je Radnička fronta. Stoga je njezinim izlaskom iz SDP-ove koalicije ta koalicija ostala bez ičega lijevog, te ju se može smatrati nakupinom liberalnih partija. Zato 17. travnja nećemo gledati meč između lijeve i desne koalicije, nego ćemo gledati meč između liberalne koalicije centra i konzervativne koalicije desnog centra. Ljevice tu nema ni u tragovima, ali zato u obje koalicije ima ekonomskog desnila (da ne kažemo bjesnila) napretek.

Upravo je dugogodišnje "utapanje" lijevog centra u kapitalistički status quo, odnosno socijaldemokratsko odustajanje od lijevih politika, dovelo do percepcije da razlike između ljevice i desnice više ne postoje, jer je na nekoć širokom i politički heterogenom prostoru između lijevog i desnog centra nastalo političko jednoumlje, koje je britansko-pakistanski filozof, pisac i ljevičarski aktivist Tariq Ali nazvao "ekstremnim centrom". Nedavno smo već pisali o Aliju, pa ćemo ovom zgodom samo ukratko ponoviti njegov opis te neprirodne političke fuzije koja je radničku klasu izručila interesima krupnog kapitala:

"To je diktatura kapitala koji vlada putem ovog ekstremnog centra. To znači da se partije desnog i lijevog centra, koje apsolutno vladaju Europom, međusobno razlikuju praktično jedva u nekim nebitnim detaljima. Fundamentalno su suglasne da društvo treba biti uređeno po striktnim, tvrdim kapitalističkim pravilima, da sve treba biti privatizirano. Da na zahtjev Amerikanaca čitav ekstremni centar, i lijevi i desni, sudjeluje u ratovima. Takav obrazac društva podržavaju sve glavne partije na Zapadu. Svuda je na djelu nezajažljiv napad kapitalističkog sistema na obične građane", kaže Ali.

Bratoubilački rat

Alijeve postavke možemo testirati na aktualnom sazivu Europskog parlamenta, koji ima sedam klubova zastupnika, od kojih četiri najveća pripadaju "ekstremnom centru": pučani (kršćanski demokrati), socijaldemokrati, liberali (Renew Europe) i Zeleni. Analiza njihovih programa i društvenih vrijednosti za koje se zalažu pokazuje da među njima nema gotovo nikakvih stvarnih razlika, osim čisto teoretskih.

Pučani tako ističu "kršćansko-judejske vrijednosti kao naš temelj", socijaldemokrati govore o "pravima potrošača", liberali promiču "vladavinu zakona", a Zeleni naglašavaju ekološku problematiku, dok svi bez iznimke rabe floskule o privatnom poduzetništvu i ljudskim pravima.

Izvan tog "ekstremnog centra" nalaze se tri preostala zastupnička kluba – dva nacionalistička na krajnjoj desnici i jedan proradnički na krajnjoj ljevici – koja promoviraju ponešto drukčije vrijednosti: tamo ideologija i dalje opstaje.

Tako europski konzervativci i reformisti (britanski torijevci, Braća Italije, španjolski Vox, poljski PiS) naglašavaju zaštitu EU granica i nacionalnog suvereniteta, uz blagi euroskepticizam, dok je najdesnije pozicioniran klub Identitet i demokracija (njemački AfD, francuski Rassemblement National (Nacionalno okupljanje) Marine Le Pen, talijanska Liga), koji se protivi migracijama, uz izraženi euroskepticizam.

Posljednji zastupnički klub (i jedini koji izričito govori o ekonomskoj pravdi) jest konfederalna skupina Europska ujedinjena ljevica — Nordijska zelena ljevica (GUE/NGL), koju čine političke stranke mahom socijalističke i komunističke orijentacije.

"Pokret za radnička prava uvijek je bio u središtu naših vrijednosti. Danas su politike štednje, privatizacije i deregulacije u EU u korist velikih tvrtki pogubne za radnike. Naš izazov prevladavajućoj ekonomskoj doktrini i rastućoj nejednakosti uključuje koordinaciju u više područja politike, od zahtjeva za socijalnim pravima do isticanja razornog učinka izbjegavanja poreza. Gospodarstvo mora služiti ljudima i moramo osigurati pravednu raspodjelu bogatstva u društvima, zemljama i regijama. Radimo za Europu u kojoj pravda, demokracija i solidarnost prevladavaju nad korporativnom moći", stoji u njihovom programu.

Svaka sličnost ovog lijevog bloka sa SDP-om je, kako vidimo, nepostojeća. Stoga će parlamentarni izbori u Hrvatskoj biti bratoubilačka borba unutar "ekstremnog centra", koji je progutao i SDP i HDZ.

Generalno govore\u0107i, kada netko ka\u017ee da vi\u0161e ne postoji podjela na ljevicu i desnicu, jedino u \u0161to mo\u017eemo biti sigurni jest da taj koji je to rekao nije ljevi\u010dar. Ne mora nu\u017eno biti desni\u010dar, ali ljevi\u010dar nije<\/p>","

Teze o nestanku razlika izme\u0111u ljevice i desnice ne vrijede za \u010ditav politi\u010dki spektar, ve\u0107 samo za onaj \u2018glavni dio\u2018 izme\u0111u lijevog i desnog centra \u2013 od socijaldemokrata do demokr\u0161\u0107ana - koji tradicionalno ima najvi\u0161e glasa\u010da. Na rubovima politi\u010dkog spektra, pak, ideologija i dalje opstaje<\/p>","

Generalno govoreći, kada netko kaže da više ne postoji podjela na ljevicu i desnicu, jedino u što možemo biti sigurni jest da taj koji je to rekao nije ljevičar. Ne mora nužno biti desničar, ali ljevičar nije

[popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/04/09/26948068.jpg [title] =>

Generalno govoreći, kada netko kaže da više ne postoji podjela na ljevicu i desnicu, jedino u što možemo biti sigurni jest da taj koji je to rekao nije ljevičar. Ne mora nužno biti desničar, ali ljevičar nije

/Shutterstock ) [1] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/04/09/26918999.jpg [title] =>

Teze o nestanku razlika između ljevice i desnice ne vrijede za čitav politički spektar, već samo za onaj ‘glavni dio‘ između lijevog i desnog centra – od socijaldemokrata do demokršćana - koji tradicionalno ima najviše glasača. Na rubovima političkog spektra, pak, ideologija i dalje opstaje

) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/04/09/26948419.jpg [title] =>

Ljevičari koji ne osporavaju kapitalizam mogu se usporediti s navijačima Hajduka koji se slažu da Dinamo svake godine bude prvak Hrvatske, ali navijaju da razlika među njima ne bude prevelika. Kako takvi navijači Hajduka u stvarnosti ne postoje, na isti način ne postoji ni kapitalistička ljevica

Željko Hajdinjak/Cropix ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

Kažu da podjela na političku ljevicu i političku desnicu više ne vrijedi, da je to relikt prošlosti. Vele da živimo u post-ideološkom vremenu, u kojem su granice između političkih polova izbrisane, ne samo u Hrvatskoj, nego i u čitavoj Europi. Čak i ozbiljni ljudi tvrde da se današnji svijet više ne može objasniti pojmovima "lijevo" i "desno".

Odmah da kažemo: ništa od toga nije netočno, ali nije ni dokraja točno. U ovom tekstu pokušat ćemo pokazati da navedene teze ne vrijede za čitav politički spektar, već samo za onaj "glavni dio" između lijevog i desnog centra – od socijaldemokrata do demokršćana - koji tradicionalno ima najviše glasača.

U principu, generalno govoreći, kada netko kaže da više ne postoji podjela na ljevicu i desnicu, jedino u što možemo biti sigurni jest da taj koji je to rekao nije ljevičar. Ne mora nužno biti desničar, ali ljevičar nije. Jer povijesna i jedina autentična ljevica, ona koja se napaja naukom Karla Marxa, određena je svojim odnosom prema klasnom problemu i pitanju vlasništva nad sredstvima za proizvodnju – smatrajući da ono treba biti društveno, a ne privatno – te se u neizbježnom sukobu između rada i kapitala stavlja na stranu rada i radnika. Takva ljevica danas je bitno slabija nego u 20. stoljeću, ali nije nestala.

Kako god, pokušaji da se ljude uvjeri kako podjela na ljevicu i desnicu više ne postoji traje već trideset godina, još od pada Berlinskog zida i sloma socijalizma u Europi. Sjetimo se, početkom 90-ih, kada je Hrvatska izvojevala samostalnost, pojedini su desničarski intelektualci čak pisali da je klasno pitanje sada "passé", odnosno da je "zauvijek riješeno", jer da ne može biti prijepora između hrvatskih kapitalista i hrvatskih radnika, budući da su i jedni i drugi Hrvati.

Dakako, to brkanje klasnog i nacionalnog – po kojem rješenjem nacionalnog pitanja automatski nastupa i ekonomska harmonija između različitih društvenih klasa i slojeva – notorni je nonsens, jer klasno pitanje može biti riješeno samo u besklasnom društvu, odnosno u komunističkom društvu, a takvo je društvo dosad postojalo samo u prvobitnoj zajednici, dakle u vrlo primitivnim uvjetima. A hoće li ljudski rod uspjeti ostvariti takvo besklasno društvo i u budućnosti, ovisit će o općoj razini ljudske svijesti – sadašnja razina je preniska za takav društveni pothvat. Na sadašnjoj razini svijesti ne možemo bolje od klasnog društva. Ergo, od kapitalizma.

Totalni košmar

U novije vrijeme svjedočimo drugoj vrsti političke prijevare, po kojoj je podjela na ljevicu i desnicu ustupila mjesto podjeli na suvereniste i globaliste. Međutim, sa stajališta radnih ljudi to je lažna podjela, jer i jedno i drugo su kapitalisti. Za interese ljudi koji žive od svoga rada potpuno je nebitno eksploatira li ih (prisvajanjem viška njihova rada) domaći ili strani kapitalist. Domaći kapital nije ništa humaniji ni socijalniji od stranog.

Štoviše, prema tradicionalnom godišnjem istraživanju portala MojPosao, već 14 godina zaredom najpoželjniji poslodavac u Hrvatskoj je njemačka tvrtka dm-drogerie markt. Zadnjih godina na drugom mjestu nalazi se trgovački lanac Lidl Hrvatska, dio njemačke grupacije Schwarz, a tek na trećem mjestu nalazimo prvog hrvatskog poslodavca – Rimac Grupu. Četvrti je njemački lanac drogerija Müller trgovina...

Kao što smo napomenuli u uvodu ovog teksta, sve to ne znači da je teza o zastarjelosti podjele na ljevicu i desnicu netočna i pogrešna. Nedavna analiza tjednika Globus na temu sličnosti i razlika između HDZ-a i SDP-a pokazala je da i neki od vodećih hrvatskih intelektualaca u određenom stupnju podržavaju tu tezu. Tako je filozof dr. Pavel Gregorić primijetio da "kod nas ne postoji nikakva razlika između ljevice i desnice u pitanju ekonomije", dok je povjesničar dr. Hrvoje Klasić čak ustvrdio da je "negdje HDZ postao ljeviji od SDP-a, a SDP desniji od HDZ-a", s čime se složio i fizičar i bivši HSP-ov saborski zastupnik dr. Tonči Tadić:

"Imamo totalni košmar: HDZ, koji bi se po definiciji trebao baviti kapitalom, više se bavi pomaganjem socijalnim kategorijama, a ljevica, koja bi se trebala baviti prije svega radništvom i sirotinjom, fokusirana je na ekologiju i rodnu ravnopravnost", rekao je dr. Tadić.

---

---
---

---

Nadrealna situacija

Citirane izjave Klasića i Tadića oslikavaju politički paradoks da su se razlike između dviju najvećih hrvatskih stranaka ne samo izgubile, nego ponekad izgleda kao da su te stranke zamijenile mjesta. Međutim, to ne znači da podjela na ljevicu i desnicu više ne postoji, nego znači da je SDP (odavno) izdao lijevu ideju, dok je HDZ pragmatično usvojio neke od klasičnih lijevih politika. Istina je da je SDP, kada je bio na vlasti, dvaput mijenjao Zakon o radu, ali ne u korist rada i radnika, već oba puta u korist kapitala, o čemu svjedoči upravo spomenuti dr. Tadić:

"SDP, kad dođe na vlast, nagazi sindikate i radnička prava. Sjećam se kad je 2003. Račanova vlada dala u proceduru novi zakon o radu koji nije bio socijaldemokratski, nego liberalan i rezao je radnička prava. Amandmane u ime pet sindikalnih središnjica dajem ja u ime kluba HSP-a. To je totalno nadrealna situacija. Sindikati se nisu imali kome drugo obratiti nego krajnjoj desnici da promovira njihove amandmane...", kaže bivši zastupnik HSP-a.

Ta "totalno nadrealna situacija", kako se izrazio Tadić, jednako je nadrealna i u ostatku Europe, što je posljedica povijesnog pomaka socijaldemokracije udesno, prema neoliberalnom kapitalizmu, do čega je došlo 90-ih godina prošlog stoljeća s doktrinom tzv. Trećeg puta, koju je u europsku politiku uveo tadašnji britanski laburistički premijer Tony Blair, a potom je prigrlili i ostali europski socijaldemokrati, uključujući i SDP.

Upravo je taj pomak lijevog centra prema desnom centru poništio razlike koje su dotad postojale između socijaldemokracije i demokršćanstva. Socijaldemokratska ljevica time je izgubila svoj tradicionalni habitus borbe za radnička prava i pretvorila se u politički privjesak neoliberalnog kapitalizma, nesposobna da se izbori za poboljšanje egzistencijalnog položaja ljudi koji žive od svog rada.

Europski socijaldemokrati u svoju će obranu reći kako danas više nema klasične radničke klase, jer je deindustrijalizacijom Europe znatno smanjen broj tvorničkih radnika. To je točno, ali i dalje većinu stanovništva čine ljudi koji žive od svog rada (a ne od rentijerstva, financijskih špekulacija itd.). Ako je proletarijat oslabio, ojačao je prekarijat, tako da i dalje postoji potreba za snažnom lijevom političkom opcijom.

Čovjek i poslodavac

Govoreći otvoreno, socijaldemokratska ljevica postala je pseudo ljevica ili "woke" ljevica, koja se sada uglavnom bavi pitanjima identiteta (rodnog, seksualnog...), ljudskih prava i ekologije. Jasno da te stvari nisu nevažne, ali osnovni zadaci ljevice su izgradnja pravednog i socijalno osjetljivog društva, smanjenje društvenih nejednakosti i osiguravanje dostojanstvenog života za radnu većinu. Drugim riječima, ljevica mora osporiti kapitalistički status quo, a ne ugraditi se u njega.

Taj primarni zadatak ljevice na našim je prostorima možda najjezgrovitije opisao Miroslav Krleža u eseju "Amsterdamske varijacije", objavljenom u drugom broju njegova časopisa "Danas" iz 1934. godine:

"Živimo pod prokletim i teškim teretom starinskih šema, otrcanih predodžbi, krivotvorenih slika o stvarnosti, i teško je probiti se (...) do neposredne i jasne istine da bi čovjek zapravo trebao biti čovjeku čovjek, a ne poslodavac, i da je ljudsko izravnanje tog nedostojnog odnosa prvi preduvjet svakog daljnjeg ljudskog razvoja i napretka."

Stvar je zapravo beskrajno jednostavna: ljevica je ili antikapitalistička, ili nije ljevica. Kapitalistička ljevica – a to je socijaldemokracija, u određenoj mjeri i tzv. zelena ljevica – jest oksimoron. Ljevičari koji se zalažu za kapitalizam ili ga barem ne osporavaju – smatrajući da ga se može "popraviti", odnosno "izboksati" malo povoljnije uvjete za ljude koji žive od svog rada – mogu se usporediti s navijačima Hajduka koji se slažu da Dinamo svake godine bude prvak Hrvatske, ali navijaju da razlika između Dinama i Hajduka ne bude prevelika. Budući da takvi navijači Hajduka u stvarnosti ne postoje, na isti način ne postoji ni kapitalistička ljevica.

Naime, formalno postoji, ali takva ljevica nema ništa zajedničko s povijesnom ljevicom i samo joj bezrazložno krade ime i stvara zabunu među građanstvom.

Diktatura kapitala

U tom smislu, kao što je ovih dana ustvrdio filozof i politički analitičar dr. Žarko Puhovski, jedina lijeva stranka u Hrvatskoj je Radnička fronta. Stoga je njezinim izlaskom iz SDP-ove koalicije ta koalicija ostala bez ičega lijevog, te ju se može smatrati nakupinom liberalnih partija. Zato 17. travnja nećemo gledati meč između lijeve i desne koalicije, nego ćemo gledati meč između liberalne koalicije centra i konzervativne koalicije desnog centra. Ljevice tu nema ni u tragovima, ali zato u obje koalicije ima ekonomskog desnila (da ne kažemo bjesnila) napretek.

Upravo je dugogodišnje "utapanje" lijevog centra u kapitalistički status quo, odnosno socijaldemokratsko odustajanje od lijevih politika, dovelo do percepcije da razlike između ljevice i desnice više ne postoje, jer je na nekoć širokom i politički heterogenom prostoru između lijevog i desnog centra nastalo političko jednoumlje, koje je britansko-pakistanski filozof, pisac i ljevičarski aktivist Tariq Ali nazvao "ekstremnim centrom". Nedavno smo već pisali o Aliju, pa ćemo ovom zgodom samo ukratko ponoviti njegov opis te neprirodne političke fuzije koja je radničku klasu izručila interesima krupnog kapitala:

"To je diktatura kapitala koji vlada putem ovog ekstremnog centra. To znači da se partije desnog i lijevog centra, koje apsolutno vladaju Europom, međusobno razlikuju praktično jedva u nekim nebitnim detaljima. Fundamentalno su suglasne da društvo treba biti uređeno po striktnim, tvrdim kapitalističkim pravilima, da sve treba biti privatizirano. Da na zahtjev Amerikanaca čitav ekstremni centar, i lijevi i desni, sudjeluje u ratovima. Takav obrazac društva podržavaju sve glavne partije na Zapadu. Svuda je na djelu nezajažljiv napad kapitalističkog sistema na obične građane", kaže Ali.

Bratoubilački rat

Alijeve postavke možemo testirati na aktualnom sazivu Europskog parlamenta, koji ima sedam klubova zastupnika, od kojih četiri najveća pripadaju "ekstremnom centru": pučani (kršćanski demokrati), socijaldemokrati, liberali (Renew Europe) i Zeleni. Analiza njihovih programa i društvenih vrijednosti za koje se zalažu pokazuje da među njima nema gotovo nikakvih stvarnih razlika, osim čisto teoretskih.

Pučani tako ističu "kršćansko-judejske vrijednosti kao naš temelj", socijaldemokrati govore o "pravima potrošača", liberali promiču "vladavinu zakona", a Zeleni naglašavaju ekološku problematiku, dok svi bez iznimke rabe floskule o privatnom poduzetništvu i ljudskim pravima.

Izvan tog "ekstremnog centra" nalaze se tri preostala zastupnička kluba – dva nacionalistička na krajnjoj desnici i jedan proradnički na krajnjoj ljevici – koja promoviraju ponešto drukčije vrijednosti: tamo ideologija i dalje opstaje.

Tako europski konzervativci i reformisti (britanski torijevci, Braća Italije, španjolski Vox, poljski PiS) naglašavaju zaštitu EU granica i nacionalnog suvereniteta, uz blagi euroskepticizam, dok je najdesnije pozicioniran klub Identitet i demokracija (njemački AfD, francuski Rassemblement National (Nacionalno okupljanje) Marine Le Pen, talijanska Liga), koji se protivi migracijama, uz izraženi euroskepticizam.

Posljednji zastupnički klub (i jedini koji izričito govori o ekonomskoj pravdi) jest konfederalna skupina Europska ujedinjena ljevica — Nordijska zelena ljevica (GUE/NGL), koju čine političke stranke mahom socijalističke i komunističke orijentacije.

"Pokret za radnička prava uvijek je bio u središtu naših vrijednosti. Danas su politike štednje, privatizacije i deregulacije u EU u korist velikih tvrtki pogubne za radnike. Naš izazov prevladavajućoj ekonomskoj doktrini i rastućoj nejednakosti uključuje koordinaciju u više područja politike, od zahtjeva za socijalnim pravima do isticanja razornog učinka izbjegavanja poreza. Gospodarstvo mora služiti ljudima i moramo osigurati pravednu raspodjelu bogatstva u društvima, zemljama i regijama. Radimo za Europu u kojoj pravda, demokracija i solidarnost prevladavaju nad korporativnom moći", stoji u njihovom programu.

Svaka sličnost ovog lijevog bloka sa SDP-om je, kako vidimo, nepostojeća. Stoga će parlamentarni izbori u Hrvatskoj biti bratoubilačka borba unutar "ekstremnog centra", koji je progutao i SDP i HDZ.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

/Shutterstock
Generalno govoreći, kada netko kaže da više ne postoji podjela na ljevicu i desnicu, jedino u što možemo biti sigurni jest da taj koji je to rekao nije ljevičar. Ne mora nužno biti desničar, ali ljevičar nije

Teze o nestanku razlika između ljevice i desnice ne vrijede za čitav politički spektar, već samo za onaj ‘glavni dio‘ između lijevog i desnog centra – od socijaldemokrata do demokršćana - koji tradicionalno ima najviše glasača. Na rubovima političkog spektra, pak, ideologija i dalje opstaje

Željko Hajdinjak/Cropix
Ljevičari koji ne osporavaju kapitalizam mogu se usporediti s navijačima Hajduka koji se slažu da Dinamo svake godine bude prvak Hrvatske, ali navijaju da razlika među njima ne bude prevelika. Kako takvi navijači Hajduka u stvarnosti ne postoje, na isti način ne postoji ni kapitalistička ljevica

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/parlamentarni-izbori-2024/lijevo-desno-nigdje-moga-stava-sdp-je-odavno-izdao-lijevu-ideju-a-hdz-usvojio-neke-od-klasicnih-lijevih-politika-1380393 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=80a4faf938adf271caca5e6f10455fcc07bfc7d7 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Lijevo%2C+desno%2C+nigdje+moga+stava%3A+SDP+je+odavno+izdao+lijevu+ideju%2C+a+HDZ+usvojio+neke+od+klasi%C4%8Dnih+lijevih+politika&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fparlamentarni-izbori-2024%2Flijevo-desno-nigdje-moga-stava-sdp-je-odavno-izdao-lijevu-ideju-a-hdz-usvojio-neke-od-klasicnih-lijevih-politika-1380393 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fparlamentarni-izbori-2024%2Flijevo-desno-nigdje-moga-stava-sdp-je-odavno-izdao-lijevu-ideju-a-hdz-usvojio-neke-od-klasicnih-lijevih-politika-1380393 )

Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Na djelu je politički paradoks da su se razlike između dviju najvećih hrvatskih stranaka ne samo izgubile, nego ponekad izgleda kao da su te stranke zamijenile mjesta. A 17. travnja nećemo gledati meč između lijeve i desne koalicije, nego između liberalne koalicije centra i konzervativne koalicije desnog centra, odnosno parlamentarni izbori u Hrvatskoj bit će bratoubilačka borba unutar ‘ekstremnog centra‘, koji je progutao i SDP i HDZ [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => UOČI IZBORA [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [3] => stdClass Object ( [id] => 61 [name] => Contains Infographic [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 4 [alias] => contains_infographic ) [4] => stdClass Object ( [id] => 62 [name] => Without ads [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 5 [alias] => Withoutads ) [5] => stdClass Object ( [id] => 63 [name] => Photo gallery [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 6 [alias] => Photo_gallery ) [6] => stdClass Object ( [id] => 64 [name] => Promo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 7 [alias] => promo ) [8] => stdClass Object ( [id] => 67 [name] => Contains video [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 9 [alias] => contains_video ) [9] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) [10] => stdClass Object ( [id] => 69 [name] => Exclude comments [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 11 [alias] => exclude_comments ) [11] => stdClass Object ( [id] => 70 [name] => Open link in new window [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 12 [alias] => open_link_in_new_window ) [12] => stdClass Object ( [id] => 71 [name] => Horizontal crop of the main photo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 13 [alias] => horizontal_crop_of_the_main_photo ) [13] => stdClass Object ( [id] => 73 [name] => No-index [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 15 [alias] => no_index ) [14] => stdClass Object ( [id] => 74 [name] => No-cache [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 16 [alias] => no_cache ) [15] => stdClass Object ( [id] => 77 [name] => Don't show on the front page [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 17 [alias] => dont_show_on_the_front_page ) [16] => stdClass Object ( [id] => 78 [name] => Related on bottom [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 18 [alias] => related_on_bottom ) [17] => stdClass Object ( [id] => 79 [name] => Live button [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 19 [alias] => live_button ) [26] => stdClass Object ( [id] => 87 [name] => Instant articles [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 28 [alias] => instant_articles ) [27] => stdClass Object ( [id] => 91 [name] => S preporučuje [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 29 [alias] => s_preporucuje ) [28] => stdClass Object ( [id] => 92 [name] => S voli [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 30 [alias] => s_voli ) [29] => stdClass Object ( [id] => 93 [name] => Layout with three photos [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 31 [alias] => layout_with_three_photos ) [30] => stdClass Object ( [id] => 94 [name] => Gallery in the article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 32 [alias] => gallery_in_the_article ) [31] => stdClass Object ( [id] => 95 [name] => Required views [value] => 0 [type] => textfield [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 33 [alias] => required_views ) [32] => stdClass Object ( [id] => 96 [name] => FullHD image [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 34 [alias] => fullhd_image ) [33] => stdClass Object ( [id] => 97 [name] => City Select [value] => (0) [type] => select [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 35 [alias] => CitySelect ) [34] => stdClass Object ( [id] => 98 [name] => Paid Article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 36 [alias] => paid_article ) [35] => stdClass Object ( [id] => 99 [name] => SD na licu mjesta [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 37 [alias] => SD_na_licu_mjesta ) [36] => stdClass Object ( [id] => 100 [name] => Important article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 38 [alias] => Important_article ) )

17. svibanj 2024 07:03